Archive for oktobar, 2006
some dreams do come true, so keep dreamin`
Sve vise i vise pocinjem da verujem u tu izjavu. Ili sam ja samo mnogo srecna ili je to fakat. U zadnja 3 meseca mi se ostvarilo par snovova (hehe) .Otisla sam u Zagreb i bilo mi je bas kako sam ga zamisljala-FENOMENALNO. Grad je apsolutno P.R.E.L.E.P.Onda, kupila sam stvar koju sanjam jos od petog osnovne (znaci 6 godina)….Bilo je tu jos necega ,ali se trenutacno ne mogu setiti. Ja volim sve ljude koji su mi ovo omogucili i bojim se iskreno da ih ne razocaram, pa sam stalno pod nekim pritiskom, ali HVALA BOGU samokontrola je cudo!!! Malo sam samo vise nervozna nego pre i mnogo me glupave stvari iznerviraju, ali sta sad da radim…
Danas sam izvalila kako izrastam u zivcanu KEVU!!! Zna se da se samo samospoznajom moze doci do potpune srece,te ce se ova moja danasnja pretvoriti u neku malu srecicu (OCU IGORA). Ali takodje sam danas shvatila da mi se Igor nece bas skoro desiti. Za njega sam ja samo drugarica…nisam nista vise i tesko cu i biti…A tak se lozim na njega…UZAS…
Add comment oktobar 13th, 2006
pisem blogove samo kad sam u teškoj depri. . .hehe
Kako je moguce da u jednom trenutku sve ide kako treba i super se osecas, a vec u sledecem da zelis da umres kad malcice spoznas samog sebe? Shvatis da si niko i nista i da ce jos dugo tako ostati. Shvatis da zivot nije tako lak kako se cinio pre. Sto si stariji ,sve ti je teze.Svi ocekuju vise od tebe, a ti se osecas kao da se nije nista promenilo od petog osnovne. Onda malko razmislis i shvatis da si 5 godina stariji, ikusniji i da treba da imas vise ciljeve u zivotu od gledanja tv ili besmislenog udaranja po tastaturi. Najgore mi je sada. Nisam vise dete, a nisam jos samostalna. zaglavljena u nekom svetu koji neopisivo mrzim, u drzavi koja je sranje (ekonomski i te spike) i moram da izigravam nesto, odnosno da zivim u iluziji da moj zivot nije toliko los. ustvari i nije, ali…covek ne bi bio covek kad ne bi neprestano tezio ka necemu sto ustvari nema ili jos gore necemu sto nikad nece ni imati.
Onda se nadjes na , uslovno receno, maloj prekretnici zivotnoj i ne znas sta da radis. Da li da uradis po svom i da tvojoj familiji budes jos veci teret nego sto jesi, ili da se odreknes necega sto zelis da bi tvoja porodica normalnije zivela? Niko mi nije rekao da ce naizgled jednostavne stvari biti ovako teske za odluciti, prelomiti. Osecam se fakat uzasno i ne znam sta bih radila…
Nisam sigurna sta cu da uradim ali sta god to bilo nekome nece biti bas po volji, ali lepo je rekao moj deda: U zivotu ces nailaziti na raskrsnice i cesto nece biti nikakvog putokaza , pa ces sama morati da odlucujes sta treba a sta ne…ZIveo deda…
1087 comments oktobar 11th, 2006
smor zivi
Danas je bio mnogo dosadan i dug dan.Pogotovo sto sam juce htela da umrem od bede…Jutros jedva ustah i i dalje nemogu da se skroz probudim (45346 kafa kasnije). I dalje razmisljam o relativnosti zivota kao pojave i da samo od tebe zavisi da li ces u njemu da uzivas ili ne. Ne smes se prepustiti uticaju nekog drugog ma koliko on tebi dobro zeleo.Moras sam da zivis za sebe. Lepo kaze ona reklama : Mislite na sebe, drugi se nece uvek setiti. Bas tako.
I sada kada to znam moram jednu osobu da razocaram. Jos uvek ne znam ko ce to biti, ali brate mili kad nesto odlucim onda je to to.
Skola smara. Igor mi nije jasan (ali ga ipak pocinjem voleti, ali onak ko tipa), Jela se lozi na Matiju, Cami nesto smara, Diska isto. LJudi su fakat postali neverovatno dosadni. Mozda je u meni problem,ali nemam vise pojma…
Htela bih da sto pre negde odem i da malo promenim sredinu, da bih konacno uvidela ko ce mi stvarno nedostajati i bez koga ne mogu , a ko me smara i ja nezasluzujem njegovo drustvo, a jos manje on moje. Kad bih uspela da upadnem u ovu talijansku skolu bila bih fakat presrecna. Mislim ne samo zbog toga sto cu imati vremena da sredim osecanja prema ljudima koje volim (ili ne), vec i zbog toga sto bi mi to bio najboljei potez u zivotu. Upoznala bih ljude iz celog sveta i svi bi mi zavideli…eeeeeeeeeee…Kad bi bilo. Mislim sanse da bas ja upadnem u tu fensi skolicu su iste ko da mi Tarik sada pozvoni na vrata, ali mudro je neki pripadnih ljudskog roda rekao: NADA POSLEDNJA UMIRE (ne Nada Gacesic Livakovic:-) ) i niko mi ne moze naplatiti porez na to sto se nadam.Kak lupam Isuse…
Ja mislim da je ovo najtezi period u mom zivotu iz prostog razloga sto, kao sto vec negde rekoh nisi ni mali da neko donosi odluke umesto tebe, nisi ni odrastao i sasvim nezavisan od drugih. Tak da kad ovo prezivim onda sam na konju i sve ce biti ok. Valjda.Mada sto si stariji zivot ti namece sve teze i teze situacije, ali valjda tak mora bit…
Add comment oktobar 11th, 2006
ja sam najveći baksuz na ovom svetu
Ja stvarno vise ne mogu da verujem. Ovo postaje tragikomično!!! Da li će svi ljudi na svetu videti tog čoveka pre mene a JA sam ta koja , uslovno rečeno, zivi za njega?Pa to je u ovom trenutku jedina realna opcija.Ja cu ga videti , paaaaaa, za jedno 70 godina kad mu budem otišla na groblje!!!!!!Užas.Svakim danom ljudi mi javljaju: E videla sam ga ovde kako pije kavu, šteta sto nisi tu, E evo ga ispred Moskve pije kavu, a de si ti…itd
Gde sam ja? Pa očigledno nisam kod njega.Ma ni blizu!!!!! Sto mi Jela u jednoj prilici reče: Brate koliko se lozis na njega, zaslužila si i da ga vidiš.
Ali to se još uvek nije desilo. I svaki put, bez greške, ja padnem u depru kad mi neko javi kako ga je video! Moram im javiti da mi to vise ne rade, umreće mi i poslednja nada da ću ga ikada videti.Mada koliki sam baksuz neću nikad…Zašto je život tako surov?Ja uopšte ne trazim puno, samo da ga vidim. Mislim da to nije puno!Zato i posle svega ja i dalje živim u nadi. . .
Add comment oktobar 11th, 2006